Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Stephanie Watkins, osnivačica iz Marylanda koja stoji iza popularnog dizajnerskog bloga Casa Watkins Living, poznata je po svojim živopisnim interijerima, neustrašivim "uradi sam" i hrabrom boemskom stilu. Njezinih gotovo 18 000 sljedbenika na Instagramu hrli na njezinu stranicu radi savjeta o dizajnu, nevjerojatnih promjena u sobi i Watkinsovog sunčanog komentara, iako je tijekom posljednjih nekoliko tjedana bila tiho usredotočena na još jedan cilj: povratak njezi uz krevet usred globalne pandemije.
"Osjetio sam poziv ili potrebu da se vratim i pomognem svojoj zajednici", kaže Watkins za design-jornal.com. "Nekoliko je stvari pokrenulo moju prvotnu odluku da se vratim, ali potreba za medicinskim sestrama bila je na vrhu mog popisa."
Rano u vrijeme pandemije, Watkins, registrirana medicinska sestra, počela je raditi tri smjene tjedno u lokalnoj kvalificiranoj ustanovi za njegu, brinući se o jednoj od naših najugroženijih populacija, dok i dalje žonglira u školovanju dvoje najmlađe djece sa suprugom, podučavajući njegu, i vodi svoj blog. Iako ustanova nije imala izbijanje COVID-19, posao Watkinsa je kontinuirano pregledavati i procjenjivati bolesnike na bolest, postaviti put do liječenja ako bi došlo do izbijanja bolesti i rukovati uobičajenim svakodnevnim lijekovima i njegom.
Osjetio sam poziv ili potrebu da se na neki način vratim i pomognem svojoj zajednici. Nekoliko je stvari pokrenulo moju prvotnu odluku da se vratim, ali potreba za medicinskim sestrama bila je na vrhu mog popisa.
"Borili su se sa svime", kaže Watkins o pacijentima koji se njeguju. "Dok smo mi izolirani kod kuće, oni su izolirani u svojim sobama, što je velika stvar. Oni se ne viđaju sa svojim obiteljima, ne viđaju se s prijateljima. Ne vide čak ni ljude koje su obično koristili vidjeti u zgradi, pa je u najmanju ruku bila borba. "
Ona ne primjećuje samo fizički pad pacijenata koji se navikavaju na redovitiju tjelovježbu ili fizikalnu terapiju, već i emocionalni danak od pandemije.
"Ako odvoje vrijeme da kontaktiraju starije osobe ili da se obrate tom pacijentu, telefoniraju, održavaju kontakt s obitelji bez obzira jesu li u bolnici ili ne, to će im samo biti od velike koristi", kaže Watkins .
Njezino putovanje u njegu
Watkins je registrirana medicinska sestra otprilike 15 godina, a prvo je vrijeme provela kao medicinska kirurška medicinska sestra prije nego što je magistrirala na sestrinskom obrazovanju. Iako je predavala predmet godinama, napustila je njegu uz krevet kad joj se sin rodio prije 8 godina, jer kako kaže "toliko toga možete učiniti kad ste trudni u devetom mjesecu". Iako više nije izravno radila s pacijentima, ostala je povezana s terenom kroz obrazovanje.
"Još uvijek sam se bavio sestrinstvom, a edukacija mi je pomogla popuniti te praznine", objašnjava Watkins. "Nedostajalo mi je vezivanje s pacijentima. Nedostajalo mi je da budem kraj kreveta i onda su se dogodile sve ove stvari."
Još impresivnije, njezina želja da postane medicinska sestra započela je rano, u nježnoj dobi od 5 godina. Kao netko tko se bori s rijetkim poremećajem krvarenja, kao dijete bila je u bolnicama i hitnim službama.
"Živo se sjećam jednog od slučajeva kada sam bila hospitalizirana; bilo je to za vrijeme Božića", prisjeća se ona. "I da stvar bude gora, bio sam u vojnoj obitelji, a bili smo u inozemstvu, pa je postojala jezična barijera."
Njezin tim za njegu u Njemačkoj ionako se povezao s njom i pobrinuo se da ima puno zanata koji će joj odvratiti pažnju tijekom liječenja, što je u tom trenutku potaknulo njezinu ljubav prema umjetnosti i dizajnu.
"To me stvarno motiviralo da se bavim njegom", kaže Watkins. "Vratiti to, stvarno se povezati s ljudima i pomoći im izvan znanosti. Bilo je to partnerstvo između umjetnosti i znanosti, u osnovi to umijeće liječenja."
To me stvarno motiviralo da se upustim u njegu. Vratiti to, stvarno se povezati s ljudima i pomoći im izvan znanosti. Bilo je to partnerstvo između umjetnosti i znanosti, u osnovi te umjetnosti liječenja.
Sada radim kao medicinska sestra
Ulazeći u svoje smjene posljednjih nekoliko tjedana, Watkins kaže da se osjećala "korisnom i potrebnom".
"To je nepokolebljiv osjećaj da sam tu gdje moram biti", kaže Watkins. "Osjećam radost zbog povezanosti s pacijentima i ponovnog uspostavljanja te veze. Uvijek sam potreban kod kuće, ali kada je riječ o njezi, to je druga vrsta potrebe. Osjećam se blagoslovljeno što mogu biti tu i pomagati onima kojima je pomoć potrebna. Iskreno, osjećam se ispunjenim što mogu učiniti nešto što utječe kad svijet treba toliko izlječenja. "
Iako je spremna i voljna pristupiti poslu, njezin najveći strah i strah mnogih zdravstvenih radnika jest da će nekako zaraziti svoje obitelji. Poduzima dodatne mjere predostrožnosti poput posjedovanja određene odjeće koju nosi samo na poslu koju odmah baci kad se vrati kući, tušira se prvo kad završi smjenu i pazi da na cipelama ništa ne prati. .
"To je bilo nešto sa čime sam se borio sam sa sobom, a to je potreba za vraćanjem u odnosu na brigu o obitelji", kaže Watkins. "Najbolje je poduzeti dodatne mjere opreza."
Preporučuje i dalje pranje ruku, izbjegavanje dodirivanja lica, držanje namjenskih cipela za obavljanje poslova i naravno socijalno distanciranje.
Iako se to možda čini posljednja stvar na našem popisu obveza trenutno, briga o sebi važna je i u ovo vrijeme. Watkins svoj dizajn i blog "uradi sam", koji je započela 2015. godine dok je bila kući s novorođenčadi, vidi kao način da ostane povezana sa svojom kreativnom, umjetničkom stranom.
"Bio je to sjajan način da malo držim sebe prisutnim dok sam učio kako biti nova mama i nova supruga", kaže Watkins za svoj blog. "I samo nešto što mi je omogućilo da ostanem Stephanie."
Kao netko kome je prije bilo potrebno kreativno mjesto, Watkins sada smatra idealnim vremenom za bavljenje novim hobijem ili zanatom, ne samo zbog vlastite razuma, već i da pomogne cilju.
"Ne samo da vam daje nešto na što se možete usredotočiti kod kuće, već čini i čuda za ublažavanje stresa i jačanje samopoštovanja", kaže Watkins. "Doniranje DIY maski, šivanje zaštitnih haljina i slanje ručno izrađenih čestitki starijim osobama koje obitelj nisu vidjeli tjednima, izvrsni su načini pomoći."
Kako možemo pomoći
U našem 24-satnom ciklusu vijesti imamo stalni pristup informacijama o ovoj pandemiji, ali to također može uzrokovati čestu tjeskobu.
"U nekim slučajevima strah pomaže, ali ponekad previše informacija stvara taj strah i tada taj strah postaje prepreka vezivanju i samo činjenju onoga što trebamo raditi", objašnjava ona.
Iako često pranje ruku i socijalno udaljavanje mogu pomoći u fizičkom naumu virusa, Watkins naglašava da ljubaznost i suosjećanje mogu ublažiti emocionalni napor.
"Samo želim zaista naglasiti kako se pobrinemo da držimo svoju humanost, pravimo ugodnosti i budemo uljudni jedni prema drugima jer je to trenutno vrlo stresno vrijeme za sve", kaže ona.
Bilo da se radi o mahanju susjedu kad idete po poštu iz poštanskog sandučića ili o pozivu prijatelja i obitelji, Watkins naglašava snagu pozitivnosti i širenja ljubavi i suosjećanja.
"Znam da ljudi gube posao i da je uz to povezan stres, a i djeca su kod kuće", kaže Watkins. "Samo biti izuzetno fin i dijeliti tu ljubav i suosjećanje prema onome što svi proživljavaju, čini toliko dobrog."
Kako pandemija koronavirusa utječe na svijet dizajna interijera
